....Priče....

Naslov: ....Priče.... pon stu 03, 2008 12:46 pm

Prodaju se

Vlasnik prodavaonice pričvršćivao je iznad vrata natpis: „Prodaju se psići“. Kako takve obavijesti privlače djecu, pred vratima je, dakako, odmah iskrsnuo malen dječak. – Po koliko ćete prodavati psiće? - upitao je.
Vlasnik prodavaonice je odgovorio: - Po trideset do četrdeset dolara.
Maleni je dječak posegnuo u džep i izvukao nešto sitniša. – Ja imam 2,37 dolara, rekao je. – Mogu li ih, molim vas pogledati?
Vlasnik se nasmiješio, zazviždao, i iz štenare je kroz prodavaonicu dojurila Lady u pratnji petoro malih, sićušnih krznenih loptica. Jedan je psić znatno zaostajao. Dječak je odmah zapazio šepava psića i upitao: - Što je ovom psiću?
Vlasnik prodavaonice objasnio mu je kako je veterinar pregledao psića i otkrio da ima nerazvijenu bedrenu kost. Uvijek će biti sakat.
Mali se dječak uzbudio. – Upravo tog psića ja želim kupiti.
Vlasnik prodavaonice je rekao: - Ne, nije ti pametno kupiti tog psića. Ako ga uistinu želiš, ja ću ti ga dati.
Dječak se poprilično uznemirio. Gledao je ravno u oči vlasnika prodavaonice, gladio se po prstu, i rekao: - Ne želim da mi ga date. Taj mali pas vrijedi kao i svi drugi psi i ja ću ga platiti po punoj cijeni. Zapravo ću vam dati 2,37 dolara sada i po pedeset centi svaki mjesec, sve dok ga ne otplatim.
Vlasnik prodavaonice je odvratio: - Zbilja ti nije pametno da kupuješ tog psića. On nikada neće moći trčati i skakati i igrati se s tobom kao drugi psi.
Na to se maleni dječak sagnuo i povukao nogavicu svojih hlača pokazujući teško iskrivljenu, obogaljenu lijevu nogu, poduprtu velikom metalnom protezom. Pogledao je gore, u vlasnika prodavaonice i rekao: - Pa, ni ja sam ne trčim baš najbolje, a psiću će trebati netko tko ga razumije!

Don Clarc
Weathering The Storm

Jedan je muškarac napisao pismo malom hotelu u gradiću na srednjem zapadu, koji je odlučio posjetiti na svom putovanju. Napisao je:

„Jako bih volio povesti psa sa sobom. Dobro je njegovan i vrlo je dobra ponašanja. Biste li bili tako ljubazni da mi ga dopustite zadržati u sobi preko noći?“

Odmah je stigao odgovor vlasnika hotela u kojemu je rečeno:

„Vodim ovaj hotel već mnogo godina. Za sve to vrijeme nikada mi pas nije ukrao ručnike, posteljinu, jedaći pribor ili slike sa zidova. Nikada nisam morao izbaciti psa usred noći zbog pijanstva i nereda. I nikada mi nije pas pobjegao ne plativši račun.
Da, vaš je pas uistinu dobro došao u mojem hotelu. A ako bude jamčio za vas, i vi ste dobrodošli“

Karl Albrecht i Ron Zenke